Bosna i Hercegovina suočava se sa ozbiljnim problemom, a to je vršnjačko nasilje. Iako naša zemlja nema jedinstven registar o djeci žrtavama nasilja, istraživanja govore da je 70 posto djece u dobi od 15 do 19 godina bilo izloženo nekom obliku vršnjačkog nasilja, a 55 posto djece u dobi od dvije do 14 godina. Jesmo li, kao društvo, zakazali i zanemarili ovaj gorući problem?
Mirza Malkočević je trener u ‘Krav Magi’, specijaliziranom klubu za samoobranu u Tuzli. Sve je više djece koja dolaze, a gotovo svako treće dijete ovdje je doživjelo neki oblik vršnjačkog nasilja. Malkočević ističe kao smo kao društvo u ozbiljnom problemu.
“Nažalost, to je sve više i više fizičko zlostavljanje. Kažu, to je tabu tema i roditelji su oni koji zadnji saznaju. Nama dolaze djeca koja su već duže vrijeme, čak i dvije godine konstantno maltretirana u školama. Roditelji saznaju kad djeca dođu do tog zadnjeg stadija, kada više ne žele da idu u školu. Onda se tek uključuju i ostali. Nama kada dođu, mi stvarno imamo veliki problem kako da tu djecu vratimo normalnom životu”, objašnjava Mirza Malkočević.
Društvene mreže gotovo su neizbježno mjesto surovih dječijih obračuna. Posebno zabrinjava činjenica da je sve više slučajeva nasilja već u osnovnoj školi. Amar Grabić je aktivist u Omladinskom resursnom centru. Kaže nam, djeca danas mnogo toga teškog prolaze.
“Imamo, sa druge strane, problem što ti mladi ljudi ako su žrtve vršnjačkog nasilja, jednostavno, nemaju povjerenje u institucije vlasti da prijave takvu vrstu nasilja i onda imamo problem što možda i ne znamo ko je sve žrtva vršnjačkog nasilja, ko su počinioci, odnosno, počinioci ne snose odgovornost po tom pitanju”, kaže Grabić.
I školama su svezane ruke. Koliko god u učionicama nastavnici pokušavali razgovarati s djecom, djeca šute iz puno razloga – da još jednom ne bude povrijeđeno izlaskom u javnost, da još jednom ne doživi ruganje, ali se i boje osvete.
“Grozne stvari sad djeca djeci rade. Vjerujte da mogu ostaviti velike posljedice po život nekog djeteta. Čak koliko su spremni i roditelji da sudjeluju u nekim sukobima, da savjetuju djecu ‘ma ne daj ti na sebe’. Opet, da ne bude da svaljujem sve na porodicu, ja mogu kazati da su i škole itekako odgovorne”, navodi ravnateljica OŠ Novi Grad, Tuzla Sabina Jogunčić.
Rijetko tko od roditelja želi o ovom problemu javno govoriti, djeca još manje. Ključni potez je na institucijama, ali i roditeljima da odgovore na pitanje što se to događa u glavama djece da imaju neopisivu potrebu igru i druženje zamijeniti udarcima.
RADIO BET/IZVOR:BHRT
