Udruženje za promociju kulture „Fani“ i 8. Festival dječije umjetnosti FEDU, raspisali su konkurs za najljepšu bajku 2022. godine u kategoriji za odrasle i učenike osnovnih škola.
Jedna od učesnica na ovom konkursu, bila je naša mlada sugrađanka, učenica JUOŠ “Ivan Goran Kovačić” Gradačac, učenica devetog razreda, Ajna Osmić.
Upravo je naša mlada sugrađanka dobitnica 2. nagrade za najbolje mlado spisateljsko pero u 2022. godini.
Ajna posjeduje izraziti talenat za pisanje i kroz osnovno školovanje učestvovala je u brojnim konkursima i osvajala vrijedne nagrade. 
Kolektiv naše medijske kuće ovom prilikom upućuje najiskrenije čestitke našoj Ajni i njenoj mentorici, nastavnici Saneli Rabić.
U nastavku Vam donosimo bajku pod nazivom: ” Princeza Djetelina” :
” Tamo, tamo daleko iza planina i brda, iza gora i šuma, iza mora i jezera bilo je jedno kraljevstvo u kojem je vladao ponosni i izopačeni kralj. Imao je jednog sina koji je trebao uskoro da preuzme njegovu vladavinu i sjedne na prijestolje kralja. Otac mu je davao jedini uslov prije toga, da mora oženiti princezu iz drugog kraljevstva. Mladi princ se toliko protivio tome da je mnogo puta došao u veliki sukob i svađu sa ocem. Princ je želio da se oženi iz ljubavi sa mladom djevojkom, a otac je iz interesa želio da oženi stariju i ružniju princezu iz bogatog kraljevstva.
Djevojka je danima, dok otac nije bio kod kuće pričala s djetelinom i tugovala za majkom. Jedinog prijatelja kojeg je imala i s kim je provodila vrijeme bio je vrabac, koji je svako jutro dolazio na njen prozor. S njim je pričala o svemu, a vrabac joj je donosio novosti iz obližnjeg kraljevstva. Djevojka je znala o dešavanjima u selu i o bogatom kraljevstvu. Znala je i za mladog princa.
Zamišljala je kako on izgleda i maštala o tome kako će ga jednog dana upoznati. Maštala i maštala, a onda bi se prenula i pogledala u stvarnost. Znala je da je bolesna i da lijeka za nju nema. Opet bi se rastužila i izjadala svojoj djetelini,jer je tražila utjehu u njoj. Zamišljala je majku.
Otac je svaki dan dolazio s posla umoran i iscrpljen. Trudio se da svojoj kćerci posveti bar malo pažnje. Prepričavao joj je svoje dogodovštine na koje je nailazio prilikom putovanja. Znao je otac i otputovati na dva-tri dana na svom konju noseći pisma po drugim kraljevstvima. Jedne večeri dok je otac sjedio kraj svoje kćerke i pričao o mladom princu i o tome kako je primoran oženiti ružnu princezu, djevojka je odlučila napisati pismo princu.
Princ se, čitajući pismo puno ljubavi i emocija, zaljubio u tajanstvenu djevojku. Tako je svakoga četvrtka djevojka pisala pismo princu, a princ je sa iščekivanjem čekao svaki sljedeći četvrtak. Pisala mu je o vrijednosti, poštenju i ljubavi.
Na svakom kraju pisma je pisala po jedan stih i umjesto svog potpisa je u desnom uglu pisma ucrtavala znak djeteline. Princ je bio toliko očaran njenim pisanjem i zaslijepljen od ljubavi, odlučio je da nađe djevojku.
Prvo je odlučio da ode kod poznatog vračara. Vračar mu je rekao da će teško naći djevojku,ali da ne odustaje, jer je ona njegova buduća princeza. Princu je to dalo toliko volje i nade i krenuo je u potragu.
Digao je svoju vojsku, sve uposlenike kraljevstva i na njegovu zapovijed da pretraže svaku kuću i nađu djevojku kojoj je on dao ime Djetelina. Djevojka je od vrapca dobila obavijest da je princ u potrazi za njom. Ležala je nepomično na krevetu i bila je jako uplašena.
Bojala se za svoj, a i za očev život. U jednom trenutku u kuću su ušla dva naoružana vojnika sa štitovima na sebi i sa sabljama u rukama. Djevojka se jako uplašila,ali oni, kada su vidjeli da je djevojka bolesna samo su izašli i rekli da u kući nema nikog.
Prošlo je neko vrijeme pa je djevojka opet počela da šalje pisma princu i opet bi na kraju stavljala znak djeteline. Ubrzo se pismonoša razbolio i umro. Djevojka je bila shrvana od bola, jer je ostala sama na ovome svijetu.
Željela je da i ona umre i da se pridruži svojim roditeljima na nekom boljem mjestu. Na sahranu su došli svi iz kraljevstva. Kralj i mladi princ su ušli u sobu da izjave saučešće pismonošinoj kćerci i da joj daju novčanu naknadu, jer su znali da je djevojka bolesna.
Princ ugledavši maldu djevojku koja je bila prelijepa, ali prikovana za krevet reče ocu da treba da se pobrine za nju. Pogled mu je dugo zastao na djevojci i na njenoj ogrlici koja je imala privjesak djeteline. Zamišljeno je gledao u nju, a onda ga je otac zamolio da krenu nazad u kraljevstvo.
Nakon pismonošine smrti princ više nije dobijao pisma. Svakog četvrtka je stajao na ulazu u dvor i čekao novog pismonošu, ali pisma od djevojke Djeteline nije bilo. Jedne noći mu je u san došla pismonošina kćerka koja je u jednoj rucu držala pismo, a u drugoj djetelinu.
Ništa je nije pitao, a ona je na njegovom pogledu znala da je razotkrivena. Nijemo i uplašeno ga je gledala. Princ je prišao njenom krevetu, nagnuo se i na njenom vratu pomilovao djetelinu. Pitao ju je hoće li se udati za njega, a ona ga je opet nijemo gledala. Obećao joj je da će je izliječiti i da će na svom vjenčanju da ide nogama. Tako je princ podigao svoju princezu Djetelinu i odjahao do svog dvorca.
Vjenčanje je bilo nezaboravno u dvorištu ispred dvora punog djetelina, a princeza je svojim nogama došla do oltara.
Autorica: Ajna Osmić ( učenica 9. razreda JUOŠ ” Ivan Goran Kovačić” )
Bet radio
